Istorijat: Od pijace cveća do građanskog salona
Istorija Cvetnog trga započinje u drugoj polovini 19. veka. Tokom vladavine dinastije Obrenović, Vračar je počeo naglo da se razvija kao elitni deo grada u kome su svoje vile i zadužbine podizali bogati beogradski trgovci, oficiri i činovnici. Godine 1884. na ovom prostoru je zvanično formirana pijaca kako bi se rasteretila Velika pijaca na današnjem Studentskom trgu.
Zbog velikog broja cvećara i prelepih štandova sa cvećem koji su se tu nalazili, prostor je brzo dobio naziv Cvetni trg. Pored cveća, ovde se prodavalo i najkvalitetnije voće, povrće, mlečni proizvodi i meso. Pijaca je bila poznata po čistoći i visokom kvalitetu robe, privlačeći najotmeniji sloj beogradskog društva. Na obodu trga je krajem 19. veka podignuta i prva moderna beogradska natkrivena tržnica, koja i danas svedoči o visokom nivou komunalne kulture tog vremena.
Džinovski hrast lužnjak: Spomenik prirode iz doba vračarske šume
Najveća znamenitost i zaštitni znak Cvetnog trga jeste džinovski hrast lužnjak koji ponosno stoji na istočnom obodu pešačkog platoa. Starost ovog drveta se procenjuje na preko 200 godina, što znači da je klijalo pre nego što su Karađorđe i ustanici oslobodili Beograd od otomanske vlasti. Hrast je visok preko 25 metara, sa obimom debla od preko 4 metra i veličanstvenom, raskošnom krošnjom.
Ovaj gorostas je jedini preostali živi primerak nekadašnje velike hrastove šume koja je pokrivala čitav prostor Vračara i Vračarskog platoa pre urbanizacije grada. Drvo je pod strogom zaštitom države kao spomenik prirode prve kategorije. Tokom rekonstrukcije trga, preduzete su posebne arheološko-pejzažne mere kako bi se zaštitio njegov osetljivi korenski sistem i obezbedila dugovečnost ovog vekovnog simbola Beograda.
"Stojati pod krošnjom vračarskog hrasta znači dodirnuti živu istoriju. On je preživeo sve ratove, bombardovanja i urbanističke transformacije prestonice."
Kulturni stubovi: JDP i spomenik borislavu pekiću
Cvetni trg je oduvek bio tesno povezan sa kulturom i intelektualnom elitom Beograda. Na trgu se nalazi zgrada Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP), osnovanog 1947. godine. Pozorište je smešteno u zgradi nekadašnjeg Manježa (konjičke škole), a njegova fasada, rekonstruisana nakon požara krajem 20. veka, urađena je u obliku spektakularnog staklenog zida koji reflektuje krošnje hrasta i okolnu arhitekturu.
Na stepenicama pešačkog platoa trga, 2016. godine svečano je otkriven spomenik velikom srpskom piscu i akademiku Borislavu Pekiću. Spomenik, koji prikazuje književnika u prirodnoj veličini kako sedi i piše, brzo je postao prepoznatljiv simbol trga i omiljeno mesto za slikanje posetilaca. Pekićev spomenik trgu daje poseban umetnički i filozofski ton, podsećajući prolaznike na velika dela domaće književnosti.
Moderna kaskadna rekonstrukcija trga
Krajem 2015. godine završena je velika rekonstrukcija Cvetnog trga po projektu arhitekte Ksenije Bulatović. Trg je pretvoren u kaskadni pešački plato popločan belim granitom, sa stepenicama koje prate prirodan nagib Njegoševe ulice. Stare i neugledne trafike i štandovi su uklonjeni kako bi se otvorio prostor za pešake i kafiće.
Rekonstrukcija je podelila javnost – dok su jedni hvalili otvaranje prostora, modernu estetiku i čiste linije, drugi su smatrali da je trg postao previše „hladan i betoniran“ i da je izgubio deo svoje prepoznatljive intime. Ipak, trg je brzo postao jedan od najživljih i najomiljenijih kutaka na Vračaru, gde se traži mesto više u baštama kultnih kafića pod krošnjama vekovnih stabala.