Kolevka moderne beogradske varoši
Kosančićev venac počeo je da se razvija u prvoj polovini 19. veka, ubrzo nakon donošenja Hatišerifa 1830. godine kojim je Srbija dobila autonomiju u okviru Osmanskog carstva. Knez Miloš Obrenović je tada doneo odluku o naseljavanju srpskog stanovništva van tvrđave na ovaj visoki greben, koji je pružao idealan strateški položaj i kontrolu nad rečnim saobraćajem na Savi.
Prostor je dobio naziv po Ivanu Kosančiću, slavnom srpskom vitezu i junaku Kosovske bitke. Arhitektonska struktura Kosančićevog venca predstavlja prelazni period od orijentalno-turske kasabe sa uskim, krivudavim i kaldrmisanim ulicama ka evropskom gradu sa zgradama u stilu klasicizma, akademizma i secesije. Većina kuća koje danas vidimo izgrađena je krajem 19. i početkom 20. veka i pod zaštitom su države kao prostorna kulturno-istorijska celina od izuzetnog značaja.
Tragedija narodne biblioteke na Kosančićevom vencu
Najtužnije i istorijski najpotresnije mesto na Kosančićevom vencu jesu ruševine nekadašnje zgrade Narodne biblioteke. U nedelju, 6. aprila 1941. godine, tokom stravičnog nacističkog bombardovanja Beograda, zgrada biblioteke pogođena je zapaljivim bombama. Požar je besneo danima, a vatrogasci nisu uspeli da spasu neprocenjivo kulturno blago koje se nalazilo unutra.
U ovoj stihiji nepovratno je izgoreo celokupan fond od preko 300.000 štampanih knjiga, oko 1.400 srednjovekovnih ćirilskih rukopisa i povelja, bogata kolekcija geografskih karata, gravira i novina, kao i celokupna prepiska najznačajnijih ličnosti srpske istorije i kulture. Ovaj čin je ostao zabeležen kao najveći pojedinačni zločin nad kulturnom baštinom u Evropi tokom Drugog svetskog rata. Danas, ograđeni prostor sa ruševinama služi kao spomen-park na otvorenom i mesto tišine i sećanja.
"Konzervirane ruševine Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu nisu samo svedoci razaranja, već i opomena da se kultura mora čuvati kao najvredniji deo identiteta naroda."
Duhovni i građanski centri: Saborna crkva i konak kneginje ljubice
Na samom ulazu u Kosančićev venac dominira visoki toranj Saborne crkve u Beogradu, posvećene Svetom Arhanđelu Mihailu. Izgrađena po nalogu kneza Miloša Obrenovića između 1837. i 1840. godine u stilu klasicizma sa baroknim tornjem, crkva predstavlja jedan od najvažnijih duhovnih centara u zemlji. U njenoj porti sahranjeni su velikani srpske prosvete i jezika Vuk Stefanović Karadžić i Dositej Obradović, dok se u samoj crkvi nalaze grobnice vladara iz dinastije Obrenović.
Odmah preko puta crkve nalazi se zgrada Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, a u neposrednoj blizini je i Konak kneginje Ljubice. Sagrađen 1831. godine, konak predstavlja izuzetan primer balkansko-orijentalnog stila sa primesama evropskog klasicizma. Služio je kao rezidencija kneginje Ljubice i njene dece, a danas je pretvoren u muzej koji verno prikazuje život i kulturu stanovanja u građanskom Beogradu 19. veka.
Umetnički duh, galerije i vidikovci
Pored svoje izuzetne istorijske težine, Kosančićev venac je prepoznatljiv po svom kreativnom i boemskom duhu. Blizina Fakulteta primenjenih umetnosti doprinela je tome da ovaj kraj postane stecište slikara, vajara i dizajnera. Krivudave ulice kriju brojne male galerije, umetničke radionice i antikvarnice u kojima možete kupiti autentične ručne radove i slike.
Jedna od najprivlačnijih tačaka na Kosančićevom vencu su njegovi skriveni vidikovci. Šetajući popločanim ulicama koje prate greben, naići ćete na mesta sa kojih se pruža spektakularan, otvoren pogled na reku Savu, Brankov most, ušće i Novi Beograd. Ovi vidikovci su posebno magični tokom sutona i zalaska sunca, kada se svetla Novog Beograda reflektuju u rečnoj vodi, stvarajući savršenu romantičnu atmosferu za šetače.